Goniči
Uloga psa u životu čoveka istorijski i evolutivno posmatrano, je veoma značajna. Onog momenta kada je pas počeo da učestvuje u obezbeđivanju hrane kroz lov na divljač, počele su i promene u načinu lova. Ova saradnja koja se odvijala u obostranom interesu, vremenom je usavršavana a promene je iskreirao čovek kada se u potpunosti upoznao sa mogućnostima pasa.
U početku se lovila isključivo sitna divljač, da bi učestvovanjem psa u lovu, čovek počeo da lovi i krupniju divljač. Tako su počele da se stvaraju i zalihe hrane za čoveka, a istovremeno je i pas pronašao svoje interese to jest, hranu i zaštitu koju je dobijao od čoveka. Jedini zadatak psa je bio da u toku lova goni divljač što je ujedno i njegov osnovni instinkt. Zajedno su ubijali divljač i pomagali jedan drugome u trenucima krize do kojih je ponekad u toku lova dolazilo.
Sve lovačke pse možemo podeliti u grupe, rukovodeći se njihovom osnovnom specijalnošću i zajedničkim poreklom. Jedna od takvih grupa lovačkih pasa je i grupa goniča. Osnovno svojstvo i osobina goniča jeste nagon za praćenje (gonjenje) zveri po tragu i to glasnim lavežom. Godinama unazad među goničima je sprovođena selekcija tako da se učvrsti njihov izuzetno prefinjen njuh i instinkt za gonjenje divljači. Oni su dugim nizom godina kultivisani sveobuhvatno, a posebno po pitanju sledoglasnosi i ostalim osobinama, obezbeđujući svojim kvalitetima uspeh u lovu.
Giniči progone i oblajavaju divljač, prateći je njenim specifičnim stazama i zatvarajući je u određenom reonu. Put zveri, praćene od strane psa ima formu nepravilnih krugova ispresecanih u blizini brloga ili u centralnom delu „lične terijtorije“ divljači. Osnovni zadatak goniča jeste da divljač progone i teraju ispred lovca. Kad pronađu divljač, psi se javljaju glasnim lavežom i tada počinje igra progonjenja. Među goničima imamo i one najkvalitetnije primerke koji se odlikuju izuzetnim njuhom i instinktom sledoglasnošću i ogromnom izdržljivošću zahvaljujući kojoj su u stanju da prate i progone divljač i po nekoliko sati. Zahvaljujući tome goniči pronalaze i raspoznaju tragove divljači stežu obruč oko nje i tada počinje potera. Ovde ću istaći da pas ima posla sa životinjama koje veoma dobro znaju da zavaraju trag, da budu lukave i isto tako brze i izdržljive. Zato nije ni čudo da ponekad pas u toku potere izgubi trag divljači, ponovo je pronalazi oblajava je i tako do okončanja lova.
Na teže prohodnim terenima i planinama gonjenje traje duže nego na ravnim terenima gde se lov ponekad završava i za nekoliko minuta. Poznavajući navike divljači i orjentišući se po glasu psa, lovac ima mogućnost da presretne divljač na svom putu i da je odstreli.
Najzastupljeniji lov sa goničima jeste lov na zeca i lisicu, dakle sitniju divljač. Međutim, nije neobičan ni lov na kopitare i krupniju divljač. Ove pse najčešće drže lovci u selima ili prigradskim naseljima to jest, oni koji većinu svog vremena zaista provode u lovu u prirodi sa svojim psom. Među stanovnicima urbanih sredina goniče drže jedino zaljubljenici ove rase, a ovo zbog toga jer predstavnici ove grupe pasa nisu stvoreni za život u stanu. Ni lov sa goničima u blizini gradova i auto-puta nije preporučljiv, jer se često desi da u ovakvim uslovima pas završi pod točkove automobila.
U svakoj zemlji ova grupacija pasa je veoma brojna i to stoga jer svaka zemlja ima svoje autohtone rase goniča. I sami se možemo pohvaliti nekim od njih : srpski gonič, jugoslovenski trobojni gonič, jugoslovenski planinski gonič.
Među goničima svoju popularnost u našoj zemlji su pronašli : bigl, baset, dalmatinski pas, krvoslednik.
BIGL : Stara rasa malih englesnih goniča popularna u našoj zemlji tek desetak godina unazad. Udeo Francuza u stvaranju ove rase nije zanemarljiv. Uspešno se primenjuje u lovu na lisice i sve vrste kopitara po krvnom tragu ali najčešće na zečeve. Posebno su se pokazali u kolektivnom lovu na kopitare. Uopšte, imaju izražen osećaj pripadnosti grupi što utiče i na njihovu privrženost porodici u kojoj živi. Odlikuje se velikom brzinom i vrlo osetljivim njuhom. Stekli su mnoge ljubitelje u gradovima i među onim ljudima koji se uopšte ne bave lovom ali ih je privukao izgled i uravnotežena blaga narav. Danas se ovi psi koriste i kao službeni carinski psi koji kontrolišu prtljag u nameri da spreče prenošenje preko granice zakonom zabranjenih stvari.
BASET : Rasa kratkonogih i niskih goniča sa kojkima se lovilo još u VII veku u Francuskoj. Savremeni baseti imaju jedan novi groteskan izgled dzinovskog jazavičara sa kratkim ali jakim čvrstim nogama. Ovaj izgled je rezultat engleske selekcije. U formiranju rase učestvovali su jazavičari i španijeli. Ovi psi imaju izuzetno strast za lovom što se ogleda u izuzetnoj izdržljivosti i upornosti kad je gonjenje zveri u pitanju. U stanju je da više od dvanaest sati posle odstrela goni zver. Gradski ljubitelji ove rase pre svega su privučeni interesantnim i specifičnim izgledom ove rase.
KRVOSLEDNIK : Značaj krvoslednika je izuzetno velika u lovištima jer uvek postoji mogućnost da lovac svojom greškom, nepažnjom ili pod uticajem nekih spoljnih faktora pogreši i prilikom odstrela samo rani divljač. Ovako ranjena divljač treba bitoi pronađena a to je zadatak krvoslednika. Ovaj zadatak je vrlo složen pogotovo što potera ponekad traje i par dana, po vrlo teškim vremenskim i terenskim uslovima, a ovakve tragove je teško pratiti pogotovo što se često mešaju sa tragovima druge zdrave divljači. Među najpoznatijim krvoslednicima su hanoverski i bavarski krvoslednik.
Krvoslednici su potomci starih pasa sv. Huberta i služe ljudima već mnogo vekova. Ovi svestrani psi goniči sa ogromnim visećim ušima i viškom kože na glavi i vratu ne trpe muštranje prilikom obuke za lov nikako prinudu, već samo taktičnu obuku sa kratkim i jednostavnim komandama. Na blag i prikladan način treba probuditi lovni instinkt psa i zainteresovanost za lov. Mogu raditi slobodni ili na povodniku.
DALMATINSKI PAS : Danas je teško zamisliti dalmatinskog psa kao lovnog jer je stekao toliko veliku popularnost zahvaljujući pre svega svom izgledu. Atraktivan „tačkast“ izgled stvorio je od njega zvezdu filmova i obavezan ukras svake dečije sobe ali to je lovni pas i spada u grupu goniča. Bilo bi svakako vrlo korisno vratiti dalmatinskog psa njegovoj prvobitnoj ulozi i svrsi-lovu.
SRPSKI GONIČ : Prvi standard ovog vrlo dobrog lovačkog psa napisan je 1924.godine da pi tek 1948.godine bio zvanično prihvaćen od strane FCI.
Na našim prostorima ovo je vrlo popularan pas za lov. Odlikuje se izuzetnom strpljivošću, snažnim instinktom za lov, javlja se dubokim isprekidanim glasom. Ima snažan grudni koš što je inače specifičnost grupe goniča. Noge su snažne, zubalo potpuno i makazasto, vrat je snažan i dobro povezan sa trupom.
TROBOJNI GONIČ : Još jedan ponos naše kinologije koji se odlikuje pravom lovačkom neustrašivošću hrabro staje ispred krupnih dlakavih zveri. Glasno štekće u lovu i spretan je i na najteže prohodnim terenima i planinskim predelima.
PLANINSKI GONIČ : Rasa namenjena takođe lovu u teško prohodnim planinskim reljefima gde je potrebna izuzetna snaga i izdržljivost u proganjanju divljači. Najčešće se koristi za lov na lisicu i zeca.
U grupu goniča spadaju još mnoge druge rase a neke od njih su : alpsi brak jazavičar, rodezijski ridzbek, grifoni, lisičari......Mnogi su gotovo potpuno nepoznati u našoj zemlji, ali su svakako svi oni u svojoj zemlji pravo kinološko kulturno blago. Zaslužni su da im se posveti potrebna pažnja pogotovo što se za goniče kaže da su preteča i osnova svih ostalih lovačkih pasa. Mogu se i drugi lovački psi obučiti mnogim zanimanjima goniča ali samo kod njih je ovaj gonički nagon toliko jak i iskonski da se njihova upornost i izdržljivost u ciljupronalaženja i hvatanja divljači ne može meriti ni sa jednim za to obučenim psom druge rase.
Lovački psi iz grupe goniča su svoja lovačka iskustva taložili vekovima u svojim genima, zapisivali ih u svojim najdubljim korenima i iskristalisali ih do današnjih dana u onim primercima koji i dalje služe svojoj osnovnoj svrsii nameni. Tamo gde su upotrebne vrednosti pasa zanemarene naravno da je došlo gašenja ili slabljenja ovih lovačkih instikata i nagona.