Psi stajaci
Psi stajaci su pticari koji po pronalazenju divljaci ukoceno stoje, potpuno nepomicno.
Pod stajanjem se podrazumeva apsolutna nepokretnost psa u prisustvu skrivene divljaci. Posebno cesta i tipicna poza je ispruzena, podignuta glava, a prednje noge su pod uglom. Ovde se radi o urodjenom instinktu koji se budi zbog mirisa divljaci. Nejasno je samo od kada lovci koriste ovo ponasanje psa u svoju korist. Vec u spisima Grka Xenophona iz 430 godine pre Hrista mogu se naci opisi dva psa stajaca. Danasnji psi stajaci, ukazuju na prisustvo divljaci svojom ukocenoscu na oko 20 m. udaljenosti od divljaci. Pri tom pas ne sme da se odmakne tek na komandu. Posto je dobar pticar sposoban i za traganje i za aportiranje, pored dobrog njuha mora da poseduje i dobru izdrzljivo st.
Da bi se dobila takva vrsta psa treba mu obuzdati nagon da progoni divljac i obuciti gad a bude poslusan pticare treba dresirati od rane mladosti jer oni nagonski uzivaju da gone divljac, i zato mu se ne sme pruziti prilika da to cini. Tesko se odvikava, ako se jednom navikne. Zato se neke rase pticara nalaze samo u rukama lovaca jer se odgajivaci plase da bi se radne sposobnosti i kvalitet psa mogli izgubiti ako bi pticari dospeli u ruke ne lovaca.
Pticari kod razlicitih naroda imaju i razlicita imena. Englezi svakog kratkodlakog pticara zovu POINTER, a dugodlakog SETER. Francuzi kratkodlakog zovu BRAQUE ostrodlake GRIFON a dugodlake EPAGNEUL. Nemci svoje pticare zovu VORSTENEHUND (pas koji stoji ukoceno).