Koprofagijom se naziva zapravo svako jedenje izmeta, iako je kod pasa potrebno razlikovati ipak čiji izmet pas jede.
Najuobičajenije je i psima najdraže pojesti izmet biljojeda ili svejeda pa dakle i naš, ljudski. Njihov organizam nastoji na taj način nadoknaditi konstantan manjak vitalnih biljnih vlakana. Tih biljnih vlakana u prehrani canida ima samo u želucima biljojeda sa poluprobavljenom hranom. Kako se današnji psi uglavnom ne hrane na način da sami pribavljaju sebi večeru poput vukova ili lisica, već uglavnom dobiju krokete lošije ili bolje kvalitete organizam im konstantno pati od manjka biljnih vlakana.
Zato je gušt s kojim će na brzinu progutati izmet od ovce, koze ili hrpicu od krave, konja ... posve razumljiv i shvatljiv, makar je nama gnjusan. Dodavanje manje količine prokuhanog zelenog povrća u hrani može barem dijelom nadomjestiti potrebu psećeg organizma za biljnim vlaknima.
Isto je i slično s jedenjem ljudskog izmeta. Ako psa sistematski vježbama poslušnosti ne odvikavamo od ove ružne (za nas) navike, morat ćemo se cijeli njegov život boriti s time. Neki se psi, naročito lovački pak radije uvaljaju u izmet (ili trulež).
Štenad također vole ako imaju priliku također i u mačjem izmetu. Jer mačke kao pravi mesojedi izlučuju dio mesnih ostataka u svojem izmetu, koji time neodoljivo privlači pse. Ako imate oba ljubimca u stanu, mačji se nužnik mora svakako postaviti na za pse nedohvatljivo mjesto.
No posve je druga stvar, odnosno drugi su mehanizmi 'privlačnosti' u pitanju kad pas jede izmet drugih pasa ili pak svoj vlastiti.
To što je kazao veterinar i jeste i nije točno. Štenci zapravo jedu sve do čega dođu. To je točno, ali dobro odgojen štenac u higijenskim uvjetima, hranjen kvalitetnom hranom neće jesti svoj, a niti izmet štenaca iz legla. Do problema jedenja izmeta dolazi najčešće kod legala držanih u skučenim uvjetima, s nedovoljnom mogućnošću za tjelesnu aktivnost, te kod nekih patuljastih pasmina pasa. Postoji još jedan mogući zdravstveni razlog, a to je u slučaju bolesti gušterače.
Kad se dogodi koprofagija i ako je to na vlastiti izmet, a ako su zadovoljena ova dva druga uvjeta (dobro držano i kvalitetno hranjeno štene) - bilo bi dobro obaviti laboratorijske pretrage gušterače, a događa se gotovo uvijek kad s gušteračom nešto ne štima.
No ako ste i te provjere obavili, a beba i dalje trči papati svoju kakicu čim se pokaka, morate poduzeti nužno što vam je činiti: svakako biti prvi do kakice - prije bebe to je kao prva preporuka, i drugo pokušati sa posipanjem kakice mljevenom ljutom papričicom ili paprom (ali s ovim oprezno i nikad ne ostavljati da kakica s ovim 'začinima' odstoji, jer tada može usljed gubitka mirisa biti pogubna za štene obzirom da će i takvu kakicu štene pojesti, čime bi došlo do teškog trovanja. Dakle posuti kakicu možete samo tik prije no što će štene pokušati pojesti i odmah potom kad je ponjuši i ostavi pokupiti i baciti.
Pri tom obilato koristite verbalne znakove i za špotanje ako bebu zateknete 'na djelu' kao i za pohvalu ako kakicu ne dira, već ponjuši i zaobiđe -> ovim malenim vježbicama poslušnosti zapravo kroz par dana ćete objasniti svojem štenetu što smije, a što ne.
Možda neće odmah shvatiti, ali budite uporni, dosljedni i uspjeh neće izostati.
Nikako ne ostavljati bebu u prilici da po volji konzumira svoj izmet, a da nikog nema u blizini, tim se loša navika samo još više učvršćuje i vrtite se u začarano krugu.
Što kažu Veterinari!
Pojava kada životinja (u ovom slučaju pas) jede svoj ili tuđi izmet se zove koprofagija. Postoji više teorija zbog čega se to događa.
Jedna od njih je da psu manjkaju određene tvari (vitamini, minerali) koje ne dobiva putem hrane.
Druga teorija je da na taj način pas pokušava zadobiti vlasnikovu pažnju, što se naročito odnosi na pse koji puno vremena provode sami, posebno ako je to novonastala situacija (npr. ako do sada pas nije gotovo nikada bio sam kod kuće, a uslijed novih okolnosti u posljednje vrijeme je učestalo sam i sl.).
Može biti da su tu ružnu naviku psi stekli gledajući i učeći od drugih pasa ili iz čiste znatiželje za isprobavanjem novih okusa. Neki misle da je to roditeljska pojava, kada kuja nakon okota jede izmet od svojih štenaca i na taj način čisti mjesto na kome se nalazi leglo.
To su neke od teorija koprofagije u pasa, mada se točan uzrok pojave još ne zna.
Psa svakako treba odučiti od te ružne navike. Prvo mu obavezno kupite vitaminsko - mineralni dodatak (VMP, Canilette, Vita-pet pastu, Calo-pet pastu, Kostovit ili bilo koji drugi pripravak) kako biste isključili prvu teoriju - naravno, ukoliko Vaš pas već ne uzima neki od preparata.
Pokušajte se više baviti sa svojim psom (koliko Vam to dopušta Vaše slobodno vrijeme) u igri, šetnji, maženju.
Svakako mu nemojte dopustiti da i dalje jede izmet, a to pokušajte ili tako da na izmet stavite začin koji pas ne voli, a koji nije štetan za njega (npr. papar) ili pak tako da ga prilikom šetnje vodite na uzici, te čim primijetite da se uputio prema izmetu - uz povlaćenje za uzicu - izričito zapovijednim tonom ošto kažete "Fuj", "Ne" ili slično (što svi u obitelji koristite za zabranu). Takav oblik "kazne" možete primijeniti samo istog trenutka kada ste ga uhvatili da to radi, jer kasnije neće shvatiti zbog čega je kažnjen. Za svako primjereno ponašanje nagradite ga glađenjem i po mogućnosti nekom omiljenom poslasticom.
Zašto moj pas jede izmet?
Neki psi ne mogu odoljeti ukusnom komadiću govanca. Takvi psi pojeli bi i svoj "ispadak" ili izmet nekog drugog psa. Neki više vole izmet konja, drugi pak mačji ili ptičji. Zamrznuti izmet je vrlo popularan zimi.
A zašto psi to jedu?
Do nedavno se vjerovalo da je uzrok jedenju "govanca" ili "drekeca",(kako vam draže) , ili koprofagiji, loša ishrana ili slabo zdravlje.
No suvremena istraživanja ne podržavaju tu teoriju.
Istraživanja ponašanja su odbacila teoriju da je uzrok koprofagije nepotpuna ishrana ili nedovoljno izlučivanje enzima gušterače.
Psi su oduvijek bili lešinari, a ovakav oblik ponašanja smatra se karakterističnim upravo za lešinare.
Važno je da vlasnici pasa shvate da je koprofagija normalan oblik ponašanja za kujicu sa mladima.
Tek oštenjeni psići moraju naučiti kako urinirati i obavljati "veliku nuždu".
Njihova majka ih to uči tako da liže njihove stražnjice.
Na takav podražaj štenci izvrše nuždu.
Majka tada "pojede" njihove izlučevine, a taj čin ima dvije zaštitne funkcije:
- održava košaru sa leglom čistim
- uklanja mirise koji bi mogli privući potencijalnog grabežljivca.
Neki štenci nauče ovakav oblik ponašanja od svoje majke, te će i oni sami jesti svoje fekalije, no većina štenaca izgubi tu naviku do perioda kada se odbijaju od sise.
Malo je teže razumijeti zašto odrasli psi jedu govnca.
Neki psi su to naučili od drugih pasa.
U nekim slučajevima, koprofagija je oblik ponašanja kojim se iziskuje pažnja.
Neki psi to čine iz dosade ili tjeskobe.
No u velikom broju slučajeva, uzroci jedenja izmeta su nepoznati.
Vlasnicima je ta pseća navika jednostavno odurna – pogotovo kada pas povraća upravo konzumiran "obrok" po novom tepihu.
Osim što je jedenje izmeta socijalno neprihvatljivo ponašanje, ono također pse izlaže parazitima i raznim bolestima.
Pa što da radimo?
Jedenje fekalija je jedan od problema kojeg je lakše spriječiti nego liječiti.
Jednostavno ne dopustite psu da dođe u priliku.
Ako imate dvorište, redovito i brzo ga čistite od fekalija.
Ako imate mačku, maknite njenu kutiju sa pjeskom izvan psećeg dometa. Kada šećete psa najbolje bi bilo da ga ili držite na uzici, ili mu stavite brnjicu, ili ga pratite doslovce u stopu.
Postoje neke alternative koje su pokazale ograničene rezultate.
Kažnjavanje psa funkcionira u početnim fazama, kada se navika još nije ustalila.
Probajte psu davati češnjak ili tikvu, navodno će te namirnice dati njegovim fekalijama loš okus, pa mu neće biti toliko privlačne.
Postoje i proizvodi koji se stavljaju direktno na fekalije, no psi vrlo dobro opažaju pa će, vrlo vjerojatno, uočiti razliku između "kontaminiranog" i "zdravog izmeta".
Najbolje rješenje je da nadzirete psa i ne dopustite da takvo ponašanje preraste u naviku.
Home 
Search 
Register 
Log in 
Wed Oct 01, 2008 3:45 pm
