I
NESRETAN PAS

Čovijek u naselju je imao njemačkog ovčara. Pas se zvao Keni. Njegovo smeđe krzno bilo je razčupano. Na tijelu su mu bili modri tragovi ljudske šake. Rep je bio među nogama, a uši povijene uz glavu. Bio je jako mršav, samo je to njegova duga dlaka prekrivala. Šape su mu bile natečene i krvave. Na vratu mu je bio trag ogrlice. Pas je cvilio dok je njegov gazda njea držao u kavezu, pa davao drugim psima da nasrću na njega. Keni je svaki dan dobivao nove ožiljke. Uveče bi sijedio svezan i tužno zavijao. Tada bi gazda izlazio sa debelom šipkom i tukao psa. Keni je znao da ako napadne, ne može pobjeći. Sa modricama bi se povlačio u šupu i tu bi samo ciukao. Bio je jako nesretan. Njegova najveća želja bila je da pobjegne u nove avanture.

Jedne večeri kada je Keni dobio uobičajene batine zbog zavijanja, on jednostavno osjeti neki miris. Osjetio je nešto kao psa, ali nije pas. On okrete glavu prema zidu. Kada je ponovo pogledao prema izlazu kućice vidjeo je pred sobom vučicu. Ona je u njega buljila sa čuđenjem. Keni jednom ciuknu, a vučica to shvati kao poziv o pomoć. Ona svojim zubima uhvati njegovu ogrlicu i svuče je preko Kenijeve glave. Pas je bio slobodan. Tada je gazd izašao na vrata i ugledao vuka, on se zadra i dohvati pušku. Vučica zalaja u Kenijevo lice i potrča. Keni krenu za njom. Čovijek je opalio metak. Ćuo se cijuk povrijeđene životinje. On mrzovoljno uđe u kuću i zalupi vratima. Vučica je ležala ranjena. Noga joj je krnarila. Keni huhvati zubima njena leđa i podiže ju na noge. Onda oni zajedno krenuše prema šumi.

Vučica je šepala, ali Keni je sa njom išao rame uz rame da joj pomogne. Ona najzad stade i onjuši zrak. Pogleda prema grmlju i zareža. Odatle ispade Kenijev gospodar. Uperi pušku prema psu i opali. Kada je sklonio pušku, nije bilo ni psa ni vučice. Tada ih vidje kako biježe. On mrzovoljno potrča za njima. Najzad vučica se okrete I ote pušku od čovijeka, a onda ju baci u provaliju. Čovijek izvadi pištolj i uperi ga u vučicu. Keni skoči na svog gazdu i obori ga. U padu čovijek opali, i pogodi prednju nogu vučice. Ona zacvili i pade na zemlju. Samo je teško podigla glavu i ispustila svoj ratni urlik. Za tili čas šuma se ispuni kricima gladnih vukova. Čovijek se zatrese i pobježe. Vučica je ležala i migala. Tada se iz šume pojaviše dva mlada vuka. Jedan vuk je podigao vučicu, a drugi ju je ponio na leđima. Oni krenuše prema šumi, a Keni odkaska nazad u selo. Stade pred kapijom svoje kuće i oslušnu. Gazda je bio unutra. Keni onjuši zrak, pa kapiju, pa opet zrak, i onnda se u dva skoka stvori u avliji. Keni je bio jako mudar pas pa je zato pred vrata odgurao tri kante. Dvije su bile prazne, a jedna puna ledenom vodom. Tada on zalaja pred vratima, a gazda izjuri vani. Tek što je izašao zape za one dvije kante, a glava mu završi u onom sa vodom. Keni zalaja i odtrča na put. Okrenuo se i počeo da zavija u znak pozdrava. Odkaska do mosta i tu se pritaji u jednom žbunu. Pomislio je
-sutra idem u nove pustolovine.- Pomisli on i utonu u dubok san.

- Nastavljam sutra-
Mislila sam da pišem u poglavljima.

moze ocekujemo nastavak

II
U GRADU I ŠTENARI

Keni se probudio u cik zore. Dobro se protegao, prešao most i krenuo glavnom cestom u grad. Hodao je dobro naspavan, ali na pola puta je osjetio glad. Već je poželio da je otišao sa vukovima. Podigao je glavu i onjušio zrak. Osjetio je neku vrstu hrane. Pratio je miris. Popeo se na prugu, a u maloj srušenoj stanici sjedio je jedan starac. Pored njega je stajala kesica, a u njoj meso i pogača. Keni je polako prišao i oblizao se. Starac ugleda psa i reče:
-Hej psiću, jesi li gladan.-Upitao je drhtavim glasom.
Keni je na to samo zalajao i opet se oblizao. Starac iz Džepa izvadi čakiju i odreza komadić mesa. Keni ga onjuši i uze. Jeo je kao da ništa nije okusio 2 mjeseca. Keni se ukoči i oslušnu. Čuo je voz. Starac je ustao i krenuo prema pruzi. Tu voz stade. Starac uđe, a Keni krenu za njim.

U vozu je sijedio mirno, ali kada kondukter uđe on se zadera na Kenija. Jadni pas poće da bježi kroz vagon. Kondukter ga je zatvorio u čošku između zida i prozora. Keni nije imao druge opcije. Okrete se i glavom probi prozorsko staklo. Na zemlju pade i dočeka se na šape. Ovaj pad je bio jako bolaan. Posebno na desnoj prednjoj šapi. Podigao ju je i vidjeo da je zagazio oštar kamen. Jastučić šape je bio krvav i probiven. Keni nastavi hodati sa jednom šapom u zraku. On tada ugleda vrhove zgrada. Znao je da je blizu grad. Potrčao je ali je ovaj put zadnju nogu uvalio u koprive. On skoči od bola, stade na ranjenu šapu i cijeli pade u koprive. Počeo je da cvili, ali se nije pokolebao. Nastavio je put na dvije "skoro" zdrave i jednoj povrijeđenoj šapi.

Da stvar bude još gora u gradu nije najljubaznije dočekan. Tek što je zavirio u prvi kontejner, povorka pasa nasrnu na njega. Ujedi su mu smetali zbog bola, a malo su i godili, da ublaže srbež koprive. On se otrgnu i potrča. Trčao je brzo. Psi su ga zatvorili u jednom čošku. Keni primijeti jednu rupu u zidu. Mršavost i vitkost mu je pomogla da se uvuče. psi su lajali i režali. On se iskezi i zareža. Psi su se preplašili nečeg drugog i pobjegoše. Keni iskoristi priliku i kao vijetar izleti napolje. Tek što je promolio glavu jedna prilika mu zabaci lanac oko vrata.
- Hajde kuco idemo u štenaru!-rekao je podrugljivo.
Keni se trzao, ali uzalud. Čovijek ga ubaci u kola.

Keni je izveden u ograđeno dvorište. Neki čovijek ga uhvati za lanac i uvede u jednu od 3 zgrade. Unutra je bilo mnogo pasa. Svi su cvilili ili zavijali. Kenija su uveli u kavez. Unutra je dobio hranu i vodu. Počelo mu se mantati. Udarac glavom u staklo je bio jak. Jedan čovijek priđe njegovom kavezu.
-Njemu treba veterinarska pomoć. Kupujem ga.- Čovijek je uzeo novčanik.
-Žao mi je tek je došao.
-Pa možemo se dogovoriti.-Iz novčanika iznadi novčanicu od 500 dolara.
-Pas je vaš.-reče sretno.
Čovijek prihvati povodac i povede Kenija.
-Ideš u dobar dom momče.-pročitao mu je ime sa ogrlice-Ken...Keni
Keni je legao na kožno sijedište u autu i zaspao.

Nastavlja se
(biti će još nekoliko poglavlja)

a da li ti ovo sama smisljas jako mi se svidja

Da imam inspiracije za pisanje knjiga prica i pjesama.

II
VOLJANI GAZDA I NJEGOVO IMANJE

Keni se probudio u velikoj košari. Razgledao je okolo i ispred sebe vidjeo zdjelu sa hranom i vodom. Dobro se je najeo. Onda je samo legao, ali su njegova čula bila na oprez. Osjetio je neku lakoću oko vrata. Pogledao je i uočio da nema ogrlice. Tada je čuo korake iz druge sobe. Vrata se otvoriše i uđe čovijek koji ga je vozio u kolima.
-Hajde Keni idemo.- Rekao je podižući psa. Keni se nađe u nekoj vrsti keramičke kutije punoj tople vode. osjetio je osvježenje. Gazda ga je kupao šamponom protiv buha. Keniju je to godilo. Kada je izašao iz kade dobro se otresao. Gazda ga je obriao ručnikom i naprašio prahom. Keniju je praha ušlo u njušku i on poče da kiše. Bilo mu je lijepo. On vidje kako gazda uzima nekog"ježa"
Keni se često sretao sa ježevima i znao je da oni zadaju bol.
Ovaj jež nije zadao bol on je svojim mekanim bodljama ravnao Kenijevo krzno. Gazda ga ponovo povede u kola. Keni sjede naprijed.
-A ne momče- Govorio je čovijek smješkajući se- Ti ideš nazad.
Keni je razumjeo značenje riječi "ne" i "nazad". On skoči nazad i tu sjede.

Kola su se zaustavila pred velikom bijelom zgradom. Keni izađe sa gazdom i vidje dosta povrijeđenih ili zdravih životinja kako sa gazdama ulaze i izlaze u zgradu. On poslušno krenu sa gazdom. Ušao je u jednu sobu u kojoj su sijedili svi kučni ljubimci i čekali svoj red. Keni je promatrao sve te životinje. Jedan pas zareža na njega, a na to Keni se samo izkezi i sjede. Možda je sijedio jedno sat kada ga je gazda poveo u drugu prostoriju. Kada je tek ušao na jednom stolu je vidjeo dalmatinku kako je nepoznata osoba pregleda. Keni smoči na drudi stol promatrajući psa sa velikom ljubavlju. Veterinar mu priđe i podigu šapu. Keniju je to smetalo. On samo trrnu šapom i izuče ju. Veterinar to opet pokuša, ali ovaj put Keni skoči sa stola i pobježe u ćošak. Čovijek mu priđe i pođe da ga uhvati. Keni mu protrča između nogu i zaleti se u širom otvorena vrata. Kao striela je izletio vani i ustrijemio se prema prozoru. Glavom probi staklo. Sva sreća pa je bio u prisemlju. Pao je na mekanu travu. I pobjegao negdje desno.

Gazda ga nađe kako spava pred kolima.
-Eh vraže jedan.-Reče gazda podsmjehujući se.
Keni ni da mrdne. Gazda je shvatio da je pas ošamućen. Iskoristi priliku za pregled. Prije nego što se keni probudio pregled je bio gotov i pas je već kod kuće. Gazda ga je pozvao u dnevnu sobu. Pas dokaska i sijede.
-Dobro Sally (Seli) sada možeš otvoriti oči.-Reče gazda nepoznatoj djevojčici
Djevojčica otvori oči i uzviknu
-Jao pas!-Zagrlila je Kenija
Njemo se to sviđalo jer je ovjetio njenu nježnost.
-Ovo je nemoguće- Rekao je gazda čitajući rodni list psa.
-Šta oče, šta- Pitala je Sally.
-Keni je mješanac.
-Pa dobro nije to tako loše.-Reče Sally
-Ne ne mislim mješanac dvije vrste, nego mješanac... pa vidi sama.
Ona uze papir i poče da čita
-Mješanac čistokrvnog njemačkog očara i...
Ona pogleda psa, pa list, pa opet psa, pa opet list.
-Vuka.-Uzviknu ona.
Ona pogleda Kenija i samo odmahnu rukom
-Nema veze. On je ipak pas. Neče nam ništa loše uraditi. Dođi Keni
Sally i Keni izađoše vani i počeše se igrati kao dva najbolja prijatelja.

( Ima još jedno poglavlje koje će biti najduže u kojima će sva nači svoj smisao)
Nastavlja se

super ti je ove price(poglavlja)

IV
DIVLJINA

Jedne noci dok se Keni opuštao u kućici iz dvorišta je čuo je korake. Neki ga je nagon tjerao da to izvidi. Osjetio je miris koji je u njemu izazvao strah. Nije htio da laje niti da reži. Samo se ustremio na stranca. Čulo se prigušeno režanje, škljocanje zuba i ljudski glas. U velikom dvorištu se podigla prašina. Odjednom odjeknu zvuk revolvera. To probudi Gazdu i njegovu porodicu. Čovijek je izašao napolje, a za njim Sally. Keni je ležao u lokvi krvi. Sally vrisnu i potrča prema ranjenom psu. Iz njegovih usta tekla je tanka crvena nit krvi. Stranac progovori
-Zaslužio si svoje Keni.
Sally sa zemlje uze kamenice i poče gađati stranca. Čovijek se odbrani i revolver uperi ka djevojčici. Baš se spremio da opali kada ga Keni obori, a čovijek opuca u zrak. Iz grla psa jasno se čulo strahovito, ali i neobično režanje. Gazda maknu psa sa stranca i grubo se obrati čovijeku.
-Odlazi odavde dok psa nisam pustio da te raztrga.
Keni je divljao dok ga je gazda pridržavao.Čovijek se okrenu i ode.

Sutradan Keni je cijela 4 sata proveo na operaciji. Veterinari su mu vadili metak koji se zaglavio blizu prsa. Keni je sanjao kako ga gone lovački psi dok on bježi za vukovima. Pred njegovim očima se prikazuju slike kako njegov otan umire od metaka lovačke puške. Vidi svoju braču i sestre kako viječno spavaju. Njega majka vučica hvata za krzno na leđima i sa njim biježi iz vučije teritorije. Tada vidi kako ga stari gospodar uzima i nosi. Onda u njegovoj ruci vidi bič koji stalno leti prema njemu. Psi nasrču na njega. Keni se trgne i probudi u košari u sobi. Osijeti čudnu bol u prsima. Vidjeo je zavoje na bolnom mijestu. Tada je gazda ušao i dao psu hranu.
-Hej momče, jeli ti lakše.-Gazda mu je pružao hranu.
Pas je samo okrenuo glavu i zaspao.

Nakon dugog oporavka nije ništa jeo ni pio. Bio je samo kost i koža. Sally mu je donosila hranu. Keni bi samo onjušio i pojeo 2 zalogaja. Vodu je pio rijetko. Nije se više igrao. Sada je samo spavao i ležao. Kada bi dolazile Sallyne prijateljice on im je davao da ga maze i grle. Jedne noći negon ga je tjerao da pušta krikove tuge. Keni sijede, podiže njušku prema mjesecu i poče zavijati. Tog jutra gazda ga je poveo kod veterinara. Keni je samo razujeo zadnjih nekoliko rečenica.
-To se mora uraditi-Govorio je veterinar.-Tako će mu jedino biti bolje.
-Pa dobro kada najkasnije
-Sutra odmah ili će uginuti.
-Dobro.

Sutradan gazda kenija uvede u kola. Ušla je i Sally. Ona je plakala i milovala Kenija. Psu nije bilo jasno šta se događa. Vozili su se dugo. Napokon je gazda stao na nekom izletištu. Kenija je izveo iz auta. Pas se našao na velikoj poljani okruženoj sa tri strane gustom šumom. Gazda priđe psu i reče
-Bio si dobar momče, ali tako je suđeno.-Reče gazda, pomilova psa i skide mu ogrlicu.
Tada priđe Sally i ona u suzama promuca
-Pa K...K...Keni. Bio si...si...jako dobar prijatelj.-Djevojčica ga zagrli i još više zaplaka.
Gazda ponese psa do jedne poljane i tu ga spusti.
- Možeš ići.
Keni pogleda čovijeka i sijede
-Sve je uredu idi
Keni shvati riječ idi i napravi par koraka. Tada ga čovijek lagano udari po boku i reče
-Idi bježi odavde! Idi kući.
Keni potrča do jedne litice na ivici šume i tu zalaja. Čovijek pogleda u njega. Iz kenijevog grla otegnu se zavijanje. Sally povika
-Neću te zaboraviti.
Keni se okrenu prema šumi i ode. Osjećao je slobodu. Vuk je zavladao njegovim nagonima. On je sada slobodno trčao kroz šumu. Vijetar mu je milovao krzno. On je zalazio sve dublje i dublje u šumu. Došao je u već poznat predjeo gdje je ostavio vučicu. Tu ju je opet sreo. Sporazumjevali su se na sopstvenom jeziku što je ovako zvučalo:
-Majko-Keni je rekao drhtavim glasom.
Vučica klimnu glavom.
-Šta sad da radim-Pitao ju je Keni
-Nađi put kući sine moj.
-Već sam ga našao-Rekao je vidjevši čopor vukova.
Ona poče da zavija i nestade u magli. Keni krenu za vukovima i sve ih dobro pogleda. Jedan mlada vučica Kenijevih godina mu reče.
-Ti si naš novi predvodnik.
Kani se obradova i prođe na čelo. Tu potrča i povede čopor. Sada je imao veliku dužnost nad čoporom. Život mu se nastavio u šumi gdje je ojačao i postao najjači vuk u cijeloj šumi. Nkada nije zaboravio Sally i njenog oca. U šumi je ostao gdje je život završio kao ponosan predvodnik vučijeg čopora.

-KRAJ-
NADAM SE DA VAM SE SVIDJELO.

zaista predivna prica ocekujemo jos

uskoro cu napisati jednu kratku, ali jako tužnu. Možad ću sutra početi.